Čovjek je u metrou  u Washingtonu stao, izvadio violinu i počeo svirati. Bilo je hladno siječanjsko jutro. Odsvirao je 6 Bachovih komada za otprilike 45 minuta. Tijekom tog vremena s obzirom na gužvu izračunato je da je prošlo 1100 ljudi kroz stanicu i većina je išla na posao.

Tri minute su prošle i jedan čovjek je prošao, primijetio glazbenika pogledao ga par sekundi i nastavio svojim putem. Minutu kasnije violinist je dobio svoj prvi dolar, žena ga je bacila bez stajanja i nastavila hodati.

Osoba koja je obratila najviše pozornosti je bio trogodišnji dječak. Majka ga je vodila u žurbi,  ali je dijete stalo i gledalo violinistu. Na kraju ga je majka povukla i dijete je nastavilo hodati iako okrenute glave prema glazbeniku. To se ponovilo još nekoliko puta, ali su roditelji svaki put povukli djecu i nastavili hodati u žurbi.

U 45 minuta koliko je glazbenik svirao, samo 6 ljudi je stalo na kratko. 20 tak njih mu je dalo novac, ali nastavilo odmah hodati. Skupio je 32 dolara, spremio svoju violinu i otišao.  Nije dobio pljesak. Iza njega ostala je uobičajena vreva u metrou. Nitko nije primijetio da nema glazbe koja je do maločas ispunjavala prostor.

Nitko nije znao da je  violinist  bio Joshua Bell, jedan od najtalentiranijih glazbenika na svijetu. Svirao je najbolja svjetska glazbena djela na violini vrijednoj 3.5 milijuna dolara. Dva dana prije sviranja u metrou Joshua Bell je nastupao u Bostonskom teatru gdje su ulaznice koštale preko 100 dolara.

Ovo je istinita priča. Tajni nastup Joshue Bella u metrou organizirao je Washington post u sklopu svog eksperimenta o primjećivanju, žurbi i prioritetima ljudi. Postavlja se pitanje: Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopće prepoznajemo ljepotu? Zastanemo li tu ljepotu promotriti i cijeniti? Prepoznajemo li uopće talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima među nama koji idemo na koncerte plaćajući basnoslovne iznose, a to isto za što plaćamo, ne prepoznajemo u drugim prigodama i kontekstima?

Mogući zaključak ovog eksperimenta mogao bi biti: ako nemamo ni trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih… Koliko mnoštvo drugih stvari propuštamo?